I tek ponekad
stavim ružu na jastuk
da miriše...
Odvrne mi slavinu sećanja
ne propuštajući ni najmanji detalj
koji je ostao upamćen o tebi
da uludo isteče.
I tek tada dozvoljavam srcu
da tiho uzdiše
za vremenom prošlim,
rugajući se samom sebi
zbog neuspeha.
Vatra ponovo se pali.
Nemilosrdno,iznutra me peče,
stavim ružu na jastuk
da miriše...
Odvrne mi slavinu sećanja
ne propuštajući ni najmanji detalj
koji je ostao upamćen o tebi
da uludo isteče.
I tek tada dozvoljavam srcu
da tiho uzdiše
za vremenom prošlim,
rugajući se samom sebi
zbog neuspeha.
Vatra ponovo se pali.
Nemilosrdno,iznutra me peče,